In today’s guide we will cover how to install Drupal 9 CMS on CentOS 8 Linux system. Drupal is an open source content management system that enables content creators to build amazing digital experience. With Drupal it becomes easy to create a new website and add, edit, publish, or remove content all on a web browser. The Drupal software is written in PHP and distributed under the GNU General Public License.

Most of the features of Drupal 9 came from the improvements of Drupal 8 and new additional features. Some features of Drupal CMS are:

• Layout Builder: Allows content editors to design pages without engineering help
• API-first architecture: Enables building robust decoupled and headless applications
• Media Library: Makes the management of images, video, and other assets easier than ever before.
• Automated updates
• New admin interface and default theme

How To Install Drupal 9 CMS on CentOS 8

Before you start the installation of Drupal 9 CMS on CentOS 8 take note of below new requirements.

• PHP >=7.3
• MySQL or Percona, version >=5.7.8
• MariaDB >=10.3.7
• PostgreSQL >=10

If you follow below steps keenly you should have a working Drupal 9 CMS installed on your CentOS 8 server.

Step 1: Update System

Ensure your system is updated to the latest release:

sudo dnf -y update && sudo systemctl reboot

Once the server has come up login again and confirm updates were applied.

$ ssh username@serverip

Step 2: Install MariaDB database on CentOS 8

There are many databases that can be used by Drupal. My database of choice is MariaDB.

Run these commands to install MariaDB database server on CentOS 8 Linux.

sudo dnf -y install @mariadb

Start and enable the service after installation.

sudo systemctl enable --now mariadb

Confirm the service is in running state:

$ systemctl status mariadb
● mariadb.service - MariaDB 10.3 database server
   Loaded: loaded (/usr/lib/systemd/system/mariadb.service; enabled; vendor preset: disabled)
   Active: active (running) since Sat 2020-06-27 00:59:27 CEST; 33s ago
     Docs: man:mysqld(8)
           https://mariadb.com/kb/en/library/systemd/
  Process: 3945 ExecStartPost=/usr/libexec/mysql-check-upgrade (code=exited, status=0/SUCCESS)
  Process: 3811 ExecStartPre=/usr/libexec/mysql-prepare-db-dir mariadb.service (code=exited, status=0/SUCCESS)
  Process: 3786 ExecStartPre=/usr/libexec/mysql-check-socket (code=exited, status=0/SUCCESS)
 Main PID: 3913 (mysqld)
   Status: "Taking your SQL requests now..."
    Tasks: 30 (limit: 24403)
   Memory: 85.3M
   CGroup: /system.slice/mariadb.service
           └─3913 /usr/libexec/mysqld --basedir=/usr
......

Secure your database server by setting root password, disabling root remote logins and removing test databases that we don’t need.

$ sudo mysql_secure_installation

NOTE: RUNNING ALL PARTS OF THIS SCRIPT IS RECOMMENDED FOR ALL MariaDB
      SERVERS IN PRODUCTION USE!  PLEASE READ EACH STEP CAREFULLY!

In order to log into MariaDB to secure it, we'll need the current
password for the root user.  If you've just installed MariaDB, and
you haven't set the root password yet, the password will be blank,
so you should just press enter here.

Enter current password for root (enter for none): 
OK, successfully used password, moving on...

Setting the root password ensures that nobody can log into the MariaDB
root user without the proper authorisation.

Set root password? [Y/n] y
New password: 
Re-enter new password: 
Password updated successfully!
Reloading privilege tables..
 ... Success!


By default, a MariaDB installation has an anonymous user, allowing anyone
to log into MariaDB without having to have a user account created for
them.  This is intended only for testing, and to make the installation
go a bit smoother.  You should remove them before moving into a
production environment.

Remove anonymous users? [Y/n] y
 ... Success!

Normally, root should only be allowed to connect from 'localhost'.  This
ensures that someone cannot guess at the root password from the network.

Disallow root login remotely? [Y/n] y
 ... Success!

By default, MariaDB comes with a database named 'test' that anyone can
access.  This is also intended only for testing, and should be removed
before moving into a production environment.

Remove test database and access to it? [Y/n] y
 - Dropping test database...
 ... Success!
 - Removing privileges on test database...
 ... Success!

Reloading the privilege tables will ensure that all changes made so far
will take effect immediately.

Reload privilege tables now? [Y/n] y
 ... Success!

Cleaning up...

All done!  If you've completed all of the above steps, your MariaDB
installation should now be secure.

Thanks for using MariaDB!

Test that you can login to database as root user with password set

$ mysql -u root -p
Enter password: 
Welcome to the MariaDB monitor.  Commands end with ; or \g.
Your MariaDB connection id is 16
Server version: 10.3.17-MariaDB MariaDB Server

Copyright (c) 2000, 2018, Oracle, MariaDB Corporation Ab and others.

Type 'help;' or '\h' for help. Type '\c' to clear the current input statement.

MariaDB [(none)]> 

Step 3: Create Drupal Database

A database and user is required by Drupal CMS to be functional. Open MariaDB shell.

$ mysql -u root -p

Create database and user for Drupal.

CREATE DATABASE drupal;
GRANT ALL ON drupal.* TO 'drupal'@'localhost' IDENTIFIED BY 'Str0ngDrupaLP@SS';
FLUSH PRIVILEGES;
\q

Step 4: Install PHP 7.3 and Apache Web Server

Install PHP on CentOS 8 Linux:

sudo dnf module disable php:7.2
sudo dnf module enable php:7.3
sudo dnf -y install php php-{cli,fpm,gd,mysqlnd,mbstring,json,common,dba,dbg,devel,embedded,enchant,bcmath,gmp,intl,ldap,odbc,pdo,opcache,pear,pgsql,process,recode,snmp,soap,xml,xmlrpc}

Confirm PHP version:

$ php -v
PHP 7.3.5 (cli) (built: Apr 30 2019 08:37:17) ( NTS )
Copyright (c) 1997-2018 The PHP Group
Zend Engine v3.3.5, Copyright (c) 1998-2018 Zend Technologies
    with Zend OPcache v7.3.5, Copyright (c) 1999-2018, by Zend Technologies

Install Apache web server.

sudo dnf -y install httpd

Set PHP Timezone and memory limit.

$ sudo vim /etc/php.ini
memory_limit = 256M
date.timezone = Africa/Nairobi

Start both httpd and php-fpm services.

sudo systemctl enable --now httpd php-fpm

Check if services are running:

$ systemctl status httpd php-fpm
● httpd.service - The Apache HTTP Server
   Loaded: loaded (/usr/lib/systemd/system/httpd.service; enabled; vendor preset: disabled)
  Drop-In: /usr/lib/systemd/system/httpd.service.d
           └─php-fpm.conf
   Active: active (running) since Sat 2020-06-27 01:08:32 CEST; 1min 38s ago
     Docs: man:httpd.service(8)
 Main PID: 5317 (httpd)
   Status: "Running, listening on: port 80"
    Tasks: 213 (limit: 24403)
   Memory: 25.5M
   CGroup: /system.slice/httpd.service
           ├─5317 /usr/sbin/httpd -DFOREGROUND
           ├─5319 /usr/sbin/httpd -DFOREGROUND
           ├─5320 /usr/sbin/httpd -DFOREGROUND
           ├─5321 /usr/sbin/httpd -DFOREGROUND
           └─5322 /usr/sbin/httpd -DFOREGROUND

Jun 27 01:08:32 centos.computingforgeeks.com systemd[1]: Starting The Apache HTTP Server...
Jun 27 01:08:32 centos.computingforgeeks.com systemd[1]: Started The Apache HTTP Server.
Jun 27 01:08:32 centos.computingforgeeks.com httpd[5317]: Server configured, listening on: port 80

● php-fpm.service - The PHP FastCGI Process Manager
   Loaded: loaded (/usr/lib/systemd/system/php-fpm.service; enabled; vendor preset: disabled)
   Active: active (running) since Sat 2020-06-27 01:08:32 CEST; 1min 38s ago
 Main PID: 5318 (php-fpm)
   Status: "Processes active: 0, idle: 5, Requests: 0, slow: 0, Traffic: 0req/sec"
    Tasks: 6 (limit: 24403)
   Memory: 36.2M
   CGroup: /system.slice/php-fpm.service
           ├─5318 php-fpm: master process (/etc/php-fpm.conf)
           ├─5534 php-fpm: pool www
           ├─5535 php-fpm: pool www
           ├─5536 php-fpm: pool www
           ├─5537 php-fpm: pool www
           └─5538 php-fpm: pool www

Jun 27 01:08:32 centos.computingforgeeks.com systemd[1]: Starting The PHP FastCGI Process Manager...
Jun 27 01:08:32 centos.computingforgeeks.com systemd[1]: Started The PHP FastCGI Process Manager.

If you have firewalld service running open port 80 and 443 for SSL:

sudo firewall-cmd --add-service={http,https} --permanent
sudo firewall-cmd --reload

Step 5: Download Drupal 9 on CentOS 8

Download the Drupal 9 tarball to the host where the service will run.

sudo dnf install -y wget
wget https://www.drupal.org/download-latest/tar.gz -O drupal.tar.gz

Extract downloaded file.

tar xvf drupal.tar.gz

Move resulting folder to /var/www/html directory.

rm -f drupal*.tar.gz
sudo mv drupal-*/  /var/www/html/drupal

Confirm file contents:

$ ls /var/www/html/drupal
autoload.php   core               INSTALL.txt  profiles    sites       vendor
composer.json  example.gitignore  LICENSE.txt  README.txt  themes      web.config
composer.lock  index.php          modules      robots.txt  update.php

Set ownership of drupal directory to Apache user and group.

sudo chown -R apache:apache /var/www/html/
sudo chmod -R 755 /var/www/html/

Create additional directories and files required by Drupal installer.

sudo mkdir /var/www/html/drupal/sites/default/files
sudo cp /var/www/html/drupal/sites/default/default.settings.php /var/www/html/drupal/sites/default/settings.php

Fix SELinux Labels:

sudo semanage fcontext -a -t httpd_sys_rw_content_t "/var/www/html/drupal(/.*)?"
sudo semanage fcontext -a -t httpd_sys_rw_content_t '/var/www/html/drupal/sites/default/settings.php'
sudo semanage fcontext -a -t httpd_sys_rw_content_t '/var/www/html/drupal/sites/default/files'
sudo restorecon -Rv /var/www/html/drupal
sudo restorecon -v /var/www/html/drupal/sites/default/settings.php
sudo restorecon -Rv /var/www/html/drupal/sites/default/files
sudo chown -R apache:apache  /var/www/html/drupal

Step 6: Configure Apache for Drupal

Create a new Apache configuration for Drupal website.

sudo vi /etc/httpd/conf.d/drupal.conf

Modify below content and add to file – set domain, admin user and correct path to Drupal data.

<VirtualHost *:80>
     ServerName mysite.com
     ServerAlias www.mysite.com
     ServerAdmin admin@mysite.com
     DocumentRoot /var/www/html/drupal/

     CustomLog /var/log/httpd/access_log combined
     ErrorLog /var/log/httpd/error_log

     <Directory /var/www/html/drupal>
            Options Indexes FollowSymLinks
            AllowOverride All
            Require all granted
            RewriteEngine on
            RewriteBase /
            RewriteCond %{REQUEST_FILENAME} !-f
            RewriteCond %{REQUEST_FILENAME} !-d
            RewriteRule ^(.*)$ index.php?q=$1 [L,QSA]
     </Directory>
</VirtualHost>

Confirm configuration syntax:

$ sudo apachectl -t
Syntax OK

Restart web server.

systemctl restart httpd

Step 7: Install Drupal 9 on CentOS 8

In your web browser open the Server DNS name to finish the installation of Drupal 9 on CentOS 8.

Choose Language:

Select an installation profile:

Configure Database for Drupal:

Drupal installation is started. Wait for it to complete:

Configure your site:

You have successfully installed Drupal 9 on a CentOS 8 server. Refer to the official documentation for more tuning and advanced configurations.

import webbrowser
import sys
if len(sys.argv) > 1:
    adresa=’ ‘.join(sys.argv[1:])
else:
    print(‘Unesite adresu kao parametar’)

webbrowser.open(‘https://www.google.com/maps/place/’+adresa)

———————————————————————————

#kreira usamljeni gumb koji ispisuje u konzolu
from tkinter import *
def Pressed():
    print (‘Gumb!’ )
    
    
root = Tk()
button = Button(root, text = ‘Pritisni!’, command = Pressed)
button.pack(pady=20, padx = 20)
root.mainloop()

———————————————————————————

ipadresa=input(“Unesite IP adresu: “)
a,b,c,d=ipadresa.split(‘.’)
print(a,b,c,d)
raspon=range(1,254)
print(raspon)
if (int(a) in raspon) and (int(b) in raspon) and (int(c) in raspon) and (int(d) in raspon):
    print(“IP adresa je ispravna”)
else:
    print(“IP adresa nije ispravna”)

———————————————————————————
#kopiranje po ekstenziji
import os
import shutil

popisfile=os.listdir(‘.’)
ekstenzije=set()

for datoteka in popisfile:
    if os.path.isfile(datoteka):
        if datoteka.rfind(‘.’)>0:
            ekstenzije.add(datoteka[datoteka.rfind(‘.’)+1:])
        else:
            ekstenzije.add(‘bez_ekstenzije’)

for ekstenzija in ekstenzije:
    os.mkdir(ekstenzija)

for datoteka in popisfile:
     if os.path.isfile(datoteka):
        if datoteka.rfind(‘.’)>0:
            shutil.copy(datoteka,datoteka[datoteka.rfind(‘.’)+1:])
        else:
            shutil.copy(datoteka,’bez_ekstenzije’)
        print(‘Datoteka ‘+datoteka+’ iskopirana u pripadajuci folder’)

———————————————————————————

#ispisuje popis direktorija iz trenutnog
import os

popisdirektorija=list()

popisdirektorija=os.listdir(‘.’)

print (popisdirektorija)
for nesto in popisdirektorija:
    if os.path.isfile(nesto):
        popisdirektorija.remove(nesto)

print (popisdirektorija)

———————————————————————————
#procesi više od jedan posto
import psutil
korisnici=set()
a=psutil.pids()

for b in a:
    proces=psutil.Process(b)
    if proces.memory_percent()>1:
        print(proces.name())

    try:
        if proces.username():
            print(proces.name(),proces.username())
    except:
        print(proces.name,’ nije moguće prikazati’)

———————————————————————————

#ispisuje datoteke iz trenutnog direktorija grupirane po ekstenzijama i njihovu sumiranu velicinu

import os
import sys
popisdirektorija=list()

#kreiraj fajl
fajl=open(‘popis.lst’,’w’)
#radi u lokalnom direktoriju
imedirektorija=’.’
#koristi skup da ne moras izbacivati diplikate ekstenzija
ekstenzije=set()
velicina=0

for datoteka in os.listdir(‘.’):
    if os.path.isfile(datoteka):
        if datoteka.rfind(‘.’)>0:
            ekstenzije.add(datoteka[datoteka.rfind(‘.’)+1:])

for ekstenzija in ekstenzije:

    for nesto in os.listdir(imedirektorija):
        if nesto[nesto.rfind(‘.’)+1:]==ekstenzija:
            fajl.writelines(nesto+’ ‘+str(os.path.getsize(nesto))+’\n’)
            velicina=velicina+os.path.getsize(nesto)

    fajl.write(str(velicina) + ‘za ekstenziju ‘+ekstenzija+’\n\n’)

fajl.close()

———————————————————————————

#ispisuje popis direktorija za neki zadani direktorij. DIREKTORIJ JE HARDKODIRAN U SKRIPTI
#za vježbu dodati ime direktorija kao argumente skripte. isdir() testira po imeni koje nema path
import os
import sys
popisdirektorija=list()

imedirektorija=’c:\\’

##sys.argv[1]
for nesto in os.listdir(imedirektorija):
    if os.path.isdir(imedirektorija+nesto):
        popisdirektorija.append(nesto)

print (popisdirektorija)

———————————————————————————

#za zadanu ekstenziju ispisuje ukupnu velicinu u fajl
import os
import sys

fajl=open(‘popis.lst’,’w’)
imedirektorija=’.’
ekstenzija=’py’

for nesto in os.listdir(imedirektorija):
    if nesto[nesto.rfind(‘.’)+1:]==ekstenzija:
        fajl.writelines(nesto+’ ‘+str(os.path.getsize(nesto))+’\n’)
fajl.close()

———————————————————————————
#zadana ekstenzija velicina i grupna velicina
import os
import sys
popisdirektorija=list()

fajl=open(‘popis.lst’,’w’)
imedirektorija=’.’
ekstenzija=’py’
velicina=0
for nesto in os.listdir(imedirektorija):
    if nesto[nesto.rfind(‘.’)+1:]==ekstenzija:
        fajl.writelines(nesto+’ ‘+str(os.path.getsize(nesto))+’\n’)
        velicina=velicina+os.path.getsize(nesto)
fajl.write(str(velicina))
fajl.close()

———————————————————————————

from Tkinter import *
import random

r=Tk()
#r.geometry(“200×200″)

def pritisak():
    znak.config(text=str(random.randint(1,9)))

tekst=”
znak=Label(r)
gumb=Button(r)

znak.config(width=20)
znak.config(text=’prazno’)
gumb.config(text=”Pritisni za nasumicni znak”)
gumb.config(command=pritisak)
znak.grid(row=0)
gumb.grid(row=1)

mainloop()

————————————————————————————

from Tkinter import *
import string
import random
def stisni():
    print(random.choice(string.ascii_letters))

root=Tk()
button = Button(root, text = ‘stisni’, command = stisni)
button.pack()
root.mainloop()

slmgr /rearm #rearm da se ne gasi

1. Test-Connection -ComputerName LON-DC1 -Quiet
2. New-SelfSignedCertificate -DnsName “www.cert.com” -CertStoreLocation “Cert:\\LocalMachine\\My”
3. New-ADOrganizationalUnit -Name Maloprodaja
4. New-NetIPAddress -InterfaceIndex 3 -IPAddress 172.16.0.15 -PrefixLength 16 -DefaultGateway 172.16.0.10
5. Get-EventLog -LogName Application -InstanceId 15
Get-EventLog -LogName Application -InstanceId 15 | Select-Object TimeWritten, InstanceId , Message
Get-EventLog -LogName Application -InstanceId 15 | Get-member #za popis atributa i objekata
6. 1..100 | foreach-object {Get-Random} ili brojac u petlji
7. New-Item -ItemType Directory -Name ScriptShare \\\\LON-DC1\\C$
8. New-PSDrive -Name “ScriptShare” -PSProvider “FileSystem” -Root ‘\\\\LON-DC1\\C$\\ScriptShare’
9. Import-module ActiveDirectory
cd AD:
Nw-PSDrive -PSProvider ActiveDirectory -Name “AdatumUsers” -Root “cn=users,dc=adatum,dc=com”
10.New-Item -ItemType group -Path “cn=London Developers”
11. $today=get-date
$logFile=[string]$today.Year+ “-“+$today.Month+”-“$today.Day
12. [System.Collections.ArrayList]$computers=”Racunalo1″,”Racunalo2”
$Computers.Add(“Racunalo3”)
$brojac=0
for ($brojac;$brojac -lt 100;$brojac++) {
$computers.Add(“Racunalo$brojac”)
}
$computers
13. function Generate-Email {param
(
[string]$ime= (Read-Host “Upišite ime”),
[string]$prezime = (Read-Host “Upišite prezime”)
)
$mail=$ime+”.”+$prezime+”@”+”adatum.com”
Write-Host $mail
}
Generate-Email
14. Start-Job -Name Ispis -ScriptBlock {Get-ChildItem c:\ -Recurse -File | select Name, Lenght | sort Lenght | Tee-Object c:\popis.txt}

AD replikacija
Povezati sve replike imenika koje se moraju replicirati
Kontrolirati cijenu i latenciju replikacije
Preusmjeravati replikaciju između site-ova
Utjecati na afinitete klijenata

Unutar site-a replikacija je optimizirana za brzinu:
– Konekcije između domain kontrolera unutar iste domene su uvijek organizirane u obliku prstena
– Replikacija unutar site-a se pokreće pomoću mehanizma koji detektira promjene u AD-u, događa se s konfigurabilnim zakašnjenjem jer se najčešće nekoliko promjena događa odjednom
– Podaci nisu kompresirani
Između site-ova replikacija je optimizirana za što manje trošenje bandwitha:
– Podaci su kompresirani
– Svaka promjena samo jednom prelazi preko linka
– Replikacija se događa u konfigurabilnim intervalima
– Intersite topologija ima jednu konekciju za bilo koja dva site-a za svaku imeničku particiju i u praksi ne sadrži redundantne konekcije

Multimaster replikacija – svi DCi prihvačaju zahtjeve za izmjenom atributa AD objekata za koje su autoritativni

Pull replikacija

Store-and-forward replikacija

State-based replikacija

resetiranje passworda
Replikacija lozinki
– Replikacije je drukčija i od normalne i hitne replikacije
– Promjena lozinke se uvijek prvo odmah i bez obzira na sve intervale replicira na PDC
– Replikacija na ostale DC ove u domeni ide normalnim putem
– Ako je iz nekog razloga nemoguće replicirati odmah na PDC, replikacija ide normalnim putem
– Group Policy postavka “Contact PDC on logon failure” može biti „Disabled” da bi smanjili promet prema PDC-u koji je u drugom site-u, u tom slučaju replikacije ide normalnim putem

powershell kada se user zadnji put ulogirao
Get-ADUser -identity Administrator -properties * | FT Name, LastLogonDate
koliko se puta logirao
Get-ADUser -Filter * -Properties logonCount -Server LON-DC1 | Select Administrator, logonCount
koliko je puta failo login
Get-ADUser -Filter {Name -eq "Administrator"} -Properties * | Select-Object Name, msDS-FailedInteractiveLogonCountAtLastSuccessfulLogon
zadnji put postavljan password
Get-ADGroupMember -Identity "Domain Admins" | Get-ADUser -Properties PasswordLastSet | Select-Object -Property Name, PasswordLastSet

tipovi openLDAP servera?

Samba4 vs Samba3

Samba 3 – file/print/old style NT domains
Samba 4 – AD controller

vCenter Single Sign On (v5)
– ponaša se kao autentikacijski servis za sv eVMWare aplikacije
– aplikacije međusobno komuniciraju preko tokena
Korištenje vCenter Single Sign-On ima slijedeće benefite:
-Brža autorizacija, autentifikacija, pojednostavljenje procesa
-Mogućnost VMware aplikacijama da „vjeruju jedna drugoj”
-Arhitektura koja je spremna za multi-instance i multi-site konfiguracije za kompletno autentifikacijsko rješenje kroz cijelu VMware-based IT infrastrukturu
vCenter Single Sign-On ima slijedeće mogućnosti:
-Podržava otvorene standarde
-Podržava višestruke „repozitorije” za autentifikaciju, kao AD i OpenLDAP
-Pruža mogućnost za spajanje više vCenter Server instanci
vCenter Single Sign On (v6)
– nije više servis, postaje dio općenitog servia PSC (Platform Services Controller)

LDAP
LDAP – imenički servis, nije klasična „baza podataka”
– nema naprednih mogućnosti za roll-back, komplicirane transakcije kao baze – za kompleksne update procedure
– kod direktorija nije bitno ako se prilikom sinhronizacije pojave nekonzistentnosti, ali na kraju se moraju sinhronizirati u konzistentno stanje
– optimizacija za operacije tipa read, browse i search
– LDAP – Lightweight Directory Access Protocol, lightweight protokol za pristup imeničkim servisima po X.500-based direktorijima (RFC 2251,…)
– LDAP koristi TCP/IP i općenito konekcijski orijentirane protokole za komunikaciju
– LDAP model bazira se na zapisima – kolekcija atributa bazirana na unikatnom DN-u (Distinguished Name)
– svaki atribut ima tip i jednu ili više vrijednosti – npr. cn za Common Name, mail za e-mail adrese
– informacije su organizirane u stablastim strukturama
– strukture su obično prilagođene odjelima, lokacijama, …
– postoje i stand-alone implementacije LDAP-a na Linuxu – slapd (lightweight X.500 directory server)
– različite verzije – LDAPv2 i v3 – v2 obsolete
Koristimo za:
– Autentifikacija i security – za različite servise
– Standalone ili connected na neki drugi imenički servis
– Access control – po IP-u, imenu domene, …
– Replikacija (HA, pouzdanost) uz korištenje slurpd-a uz slapd
Vrste konfiguracije:
– lokalni directory service – bez interakcije sa drugim directory serverima
– lokalni directory service with referrals – lokalni uz referral za sve upite izvan naše domene
– replicirani directory service – koristimo slurpd za propagaciju promjena između master i slave nodeova
– distribuirani – miješani model, više servera, superior/subordinate serveri, ….
NIS/NIS+
– NIS/NIS+ (Network Information Service) – client-server directory protokol koji se koristi u UNIX-oidnim okolinama
– često ga zovu i Yellow Pages ili YP
– može imati master i slave servere
– NIS+ – poboljšana verzija sa podrškom za enkripciju i autentifikaciju preko sigurnog kanala
– da bi NIS+ radio, moraju biti podignuti i podešeni servisi portmap/rpcbind i ntp/time servis
– potrebno poinstalirati yp* pakete
– nakon instalacije, klijenti koriste zajedničke passwd, shadow, i slične datoteke
OpenLDAP vs NIS/NIS+
– LDAP nije samo UNIX-specific, podržan je od više operacijskih sustava
– Active Directory je LDAP-based
– dosta jednostavna implementacija Kerberos autentifikacije kod LDAP-a
– NIS nema skalabilnosti, u osnovnoj verziji nema enkripcije
– integracija – mail, address bookovi, replikacija BIND servera, SAMBA autentifikacija
– NIS/NIS+ su obsolete, samo u rijetkim corporate mrežama
– LDAP se može proširiti dodatnim funkcijama
– LDAP se nakon osnovne konfiguracije lako integrira sa ostalim servisima
SSH i LDAP
– SSH je kao secure protokol za terminalnu komunikaciju (i FTP) idealan kandidat za LDAP autentifikaciju
– koristimo LDAP kao centralni imenički servis kroz koji dijelimo korisnička imena i lozinke (kao AD)
– ukoliko imamo podešen LDAP server i na njemu sve potrebne podatke – korisnička imena, lozinke i sl., konfiguracija LDAP klijenata je trivijalan zadatak
– requirementi – poinstaliran SSH server, authconfig* paketi (ako želimo automatski mountati korisničke home direktorije, i autofs)
– uobičajeno se koristi sa autofs-om, servisom koji može automatski mountati korisničke home direktorije preko NFS-a (UNIXoidni file/folder sharing protokol)

https://download.samba.org/pub/samba/stable/samba-4.0.6.tar.gz
skripte i komande prepisivati, jer html zna autoformatirati gluposti

• linux stroj

vim skripta.sh

#!/bin/bash
yum -y install gcc glibc make python-devel libacl*
wget https://download.samba.org/pub/samba/stable/samba-4.0.6.tar.gz
tar -xzvf samba-4.0.6.tar.gz
cd samba-4.0-6.tar.gz
./configure --enable-selftest
make && make install

chmod +x skirpita.sh
./skripta.sh

• windows stroj

postavljanje mreže – 192.168.20.253, dns 192.168.20.250, isključiti ipv6

c:\windows\hosts:

192.168.20.253 dc cd.example.com
192.168.20.250 rhel6 rhel6.example.com

promijeniti ime stroja – dc
isključiti firewall

• linux stroj

service NetworkManager stop
chkconfig NetworkManager off
service iptables stop
chkconfig iptables off
setenforce 0
getenforce
vim /etc/sysconfig/network-scripts/ifcfg-eth0

DEVICE=”eth0″
BOOTPROTO=”static”
IPV6INIT="no"
HWADDR=”xxxx”
NM_CONTROLLED="no"
IPADDR=192.168.20.250
NETMASK=255.255.255.0
ONBOOT=”yes”
TYPE=”Ethernet”
UUID=”xxxx”

vim /etc/hosts

192.168.20.253 dc dc.example.com
192.168.20.250 rhel6 rhel6.example.com

vim/etc/resolv.conf

nameserver 192.168.20.253

service network restart

/usr/local/samba/bin/samba-tool domain provision

(paziti velika i mala slova)

cp samba4.samba.4 /etc/init.d/

cd /etc/init.d/

chmod 755 samba4.samba4

chkconfig –level 35 samba4.samba4 on

service samba4.samba4 start

• windows stroj

dodati u “domenu”

• Linux stroj:

yum -y install adcli

• Windows stroj

namjestiti mrežu – IP adresa, DNS (192.168.20.253, sam na sebe), disable IPv6
Promijeniti ime stroja
u hosts file dodati ip adresu linuxa i ip adresu windows stroja

• Linux stroj

service iptables stop
chkconfig iptables off
setenforce 0
service NetworkManager stop
chkconfig NetworkManager off

vim /etc/sysconfig/network-scripts/ifcfg-eth0
(paziti koji eth je za internu mrežu, koji za van)

DEVICE="eth0"
BOOTPROTO="static"
HWADDR="xxxx"
IPADDR=192.168.20.250
NETMASK=255.255.255.0
ONBOOT="yes"
TYPE="Ethernet"
UUID="xxxx"

vim /etc/hosts
dodati linx i win mašinu
vim /etc/resolf.conf
nameserver 192.168.20.253
service network restart

ping 192.168.20.253

• Windows stroj

Firewall off
Instalirati AD -> promote

• Linux stroj

adcli info example.com
adcli join example.com

XEN hypervisor

Xen hipervizor kao platforma ima dva dijela -hipervizor koji se brine za sve osnovne funkcije (upravljanje CPU i memorijskim resursima, scheduling virtualnih mašina itd.) i jednu posebnu virtualnu mašinu koja se zove Domain0 (dom0) koja ima direktan pristup hardveru, upravljačkim programima i kompletnom procesu upravljanja drugim virtualnim mašinama.

KVM hypervisor

Kernel-based Virtual Machine (KVM) je druga, novija generacija virtualizacijske tehnologije pod open-source operacijskim sustavima. Implementacija KVM-a je potpuno drugačija od Xen-a, pošto je KVM zapravo kernel modul koji pretvara Linux kernel u bare-metal

XEN vs KVM

Dva su vrlo bitna detalja zbog kojih je arhitektura KVM-a bolja od arhitekture Xen hipervizora
1. KVM je napravljen nakon što su Intel i AMD napravili procesore koji imaju hardverski podržanu virtualizaciju (hardware assisted virtualization, Intel VT-x, AMD-V). Stoga KVM nužno treba ovakve procesore da bi mogao raditi. Također, kako su u vrijeme kada je završen rad na KVM-u 64-bitni procesori već bili standard na PC platformi, KVM traži 64-bitni operacijski sustav kako bi radio što je zapravo i logično -nema nikakvog smisla koristiti virtualizaciju na 32-bitnom operacijskom sustavu zbog ograničenosti memorijskog adresiranja navedenih operacijskih sustava.
2. KVM ne pokušava “izmišljati toplu vodu” i koristi sve već postojeće metode koje posjeduje Linux kernel -upravljanje memorijom, procesima, ulazno/izlaznim operacijama, sigurnosnim postavkama i sl. Sve su to metode koje već postoje u Linux operacijskim sustavima i KVM ih koristi kao postojeće elemente.

Konfiguracija

Za početak, potrebno je poinstalirati potrebne pakete. Pokrenite slijedeće komande:
yum –y install qemu-kvm qemu-img virt-manager libvirt*
yum –y groupinstall virtualization-client virtualization-platform virtualization-tools
chkconfig libvirtd on; service libvirtd start
Kao root korisnik, pokrenite komandu:
virsh net-start default

C:\Program Files\Microsoft\Exchange Server\V14\TransportRoles\Logs\MessageTracking

link.txt

WDS
SERVERDC – potreban je DHCP
– u c:\Deploy kopiramo datoteke, pa share na everyone
– install WDS rola
– prebacivanje na CLI2 –
– Windows deployment services konzola
na server ( desni, configure server) next, next, na kraju oznaci repsond to all…( known and unknown) i kvačica
boot image – next, lokacije bi bila C:\Deploy\winpe.wim
serverdc.racunarstvo.edu… desni,proterties – PXE response, oznaci respond i require… te staviti 3 sekunde
POWERSHELL wdsutil /Set-Server /Autoaddpolicy /Message:“Pricekajte dok administrator ne odobri boot.“

Referentni PC (CLI2) – instaliramo 7zip
– c:\Windows\System32\Sysprep\Sysprep (out-of-the-box, generalize i shutdown)
 – prebacivanje na SERVERDC –
– nakon SERVERDC konfiguracije konfiguriramo na CLI2 boot preko mreže, palimo CLI2, ENTER, te approve boota na serverdc
– pokreće se CMD: net use M: \\serverdc\deploy
– dism /capture-image /imagefile:M\Win8.wim /capturedir:C:\ /Name:Win8

serverdc              boot image, pa na image desni i disable
boot image, add boot image lokacije ovaj put c:\deply\boot.wim..next, next

CLI1                       instalirati simx64 (Windows System Image Manager..),dodati u domenu
                               win system imager konzola
File -> windows image, \\serveddc\deploy\win8.wim..yes,yes..
file – new answer file
file – save answer file as i ime… \\SERVERDC\reminst\unattend

serverdc              WDS, install images, add install image, u polje group WINDOWS8, next, next, next
desni na server… properties, client, enable unattend…. i pod x64 uefi odabrati datoteku unattend, ok

CLI1                     izrada autom. datoteke…
windows image prošiti Components
amd64_Microsoft-Windows-international-Core-WinPE_6.3.9600
setupUIlanguage….
amd64_Microsoft-Windows-Setup_6.3.9600
DiskConfiguration
Disk
CreatePartitions
ModifyPartitions
UserData (sve)
WindowsDeploymentServices (sve)

Branchcache
serevrdc              napravimo novi scope sa default gateway ( server1 ), DNS 10.10.10.1 (dc)
gpedit.msc
computer…admin temp..network..lanman server
hash publication for branchcash – enable
Hash publication actions – Allow hash publication only for sharedfolders on which BranchCache is enabled
simulacija spore brzine
Computer Configuration-> Windows Settings
create new policy, ime, npr 100 kbps
copy C:\Windows\System32\mspaint.exe C:\ShareDC
ROLA – File and Storage Services-> File and iSCSI Services
BranchCache for Network Files
server1                dodati novi mrežni adapter PMI pa start
na taj adapter staviti novi skope koji smo napravili gore na DCu (default gateway IPh)                                                                DNS 10.10.10.1 (dc)
ROLE – File and Storage Services-> File and iSCSI Services
BranchCache for Network Files
Remote Access
onda označi  BranchCache next
označi routing, nexe next install

start-rras, enter
server1, configure….next, LAN routing next, finsh
start service
server1-IPv4, new routing protocol, dhcp relay agent
desni na dhcp relay agent, new interface
označi ethernet ( onaj interface sto smo dodali ), ok
desni na dhcp relay agent, properties
u polje server address 10.10.10.1 (dc), add, ok

cli1 & 2                  dodati novi PMI adapter

serverdc              shareDC, share, enalbe BranchCache, ok – Branchcache se uključuje na razini dijeljene mape…

server1                Branchcache poslužitelj – pa idemo kroz powershell:
Enable-BCHostedServer –RegisterSCP
Get-BCStatus

serverdc              napraviti GP, edit – Computer Configuration-> Policies-> Administrative Templates-> Network-> BranchCache:
Turn on BranchCache…enable
Enable Automatic Hosted Cache Discovery by Service Connection Point…enable
Configure BranchCache for network files…enable maximum rout trip …(milisec) upisi 0, ok
CMD: netsh branchcache show status all (na cli)

Windows klaster
serverdc              instaliranje iscsi role ( iscsi target, remote access(routing))
rras (lan routing…finish)
general (routing protocol, rip…)
server manager ( iscsi…task, new iscsi virtual disk)
c:, next, ime disk1, next… target NEW preko IP jednog servera i drugog)
jos jedan disk….
jos jedan disk….
server1 & 2                                postaviti adrese…
iscsi initiator…
tab discovery, discover portal ( ip od dc-a, 192.168.1.1)
tab targets, oznaci i connect
server2,1            postaviti diskove (online, inicijalizacija, MBR, Simple) /refresh
server2,1            dodati rolu: File and Storage Services-> File and iSCSI Services
File server
features, failover clustering

server1                    failover claster manager
validate, dodati server1 i server2, next next finish
create cluster, dodaj servere1, 2, ime, ip staviti samo 10.10.10.0/24 i staviti ip 4
kzos.racunarstvo…. storage,disk…

serevrdc              dozvole/ desni klik na racunala properties, security, advanced, pa add, select principal
odabrati da trazi i racunala i naći klaster ( KZOS )
ukluči samo  Create all child objects i Delete all child objects
server1          Failover claster manager – kzos.racunarstvo…. storage,disk, Add to Cluster Shared Volume
roles, configure roles, create…. File server….10.10.10.5
onda na taj napravljeni…desni i add file share, propreties, tab failover -> allow failback – Immediately

Povezivanje domena
server2                nova suma, domena….
server 1 ce biti default gateway
server1                rras        – pokrenuti…
server2                                napravi korisnika i stavi ka u domadmin grupu
serverdc              dns, forward…new stub..algerba.edu, next next finsh
desni na algebra.edu i transfer from master
server2                dns, forward…new stub..racunarstvo.edu, next next finsh
desni na racunarstvo.edu i transfer from master (F5)
serverdc              active directory domain and trusts
desni, properties, new trust, algerba.edu,
oznaci forest trust, one-way: outgoing,
both this domain and the specified. domain, selective auth., yes, confirm.. finish. Može i na properties “Validate”
AD -> uključiti advanced -> properties nekog OU -> security -> dodati usera iz druge domene

1. ulogirat se na server
2. pokrenuti Exchange PowerShell kao Administrator
3. Get-MailboxStatistics -Server “ime” | Select DisplayName, ItemCount, TotalItemSize | Sort-Object TotalItemSize -Descending | Export-CSV C:\MBSizes.csv

*može se i umjesto -Server “ime  staviti -Database “ime”

Uloge:

• Mailbox server: uloga koja direktno surađuje s Active Director imeničkim servisom, Client Access server ulogom. Mailbox server sadrži poštanske sandučiće za korisnike i na njemu se odvija obrada podataka u Exchange okruženjima. Ne komunicira direktno s klijentima.
• Client Access server: uloga koja vrši autentikaciju objekata koji pristupaju Exchange Mailbox Serveru. Također, djeluje kao proxy poslužitelj. Ne vrši obradu podataka u Exchange okruženju. Drugim riječima, nema mogućnost naknadno isporučiti e-poštu već ju nužno šalje Mailbox poslužitelju. Sva komunikacija s klijentima se odvija putem Client Access poslužitelja.
• Edge Transport server: uloga koja se implementira na rubne dijelove mreže i služi za isporuku i primanje poruka s Interneta. Također obnaša sigurnosne funkcije poput anti-virusne i antispam zaštite.

Alati za administraciju:

• Exchange Administrative Center: web konzola povezana s Exchange bazom. Namijenjena je osnovnoj (jednostavnoj) administraciji u scenarijima kada su potrebne izmjene (izrada, brisanje i sl.) malog broja objekata.
• Exchange Management Shell: linijsko sučelje (engl. Command Line Interface) namijenjeno administraciji Exchange Servera putem PowerShell komandleta. PowerShell ima značajnu ulogu u Exchange okruženjima. Znanja PowerShella iz prethodnih kolegija će nam ovdje biti od presudne važnosti. Koncept Exchange PowerShella je identičan onome u „klasičnom“ PowerShellu i svodi se na pronalazak i izvršavanje odgovarajućeg administracijskog komandleta.
• Outlook Web App: web konzola poznata pod skraćenim imenom (akronimom) OWA je pristupna točka korisnika do njihove e-pošte, kalendara i imenika. Pri instalaciji Exchange poslužitelja predefinirano je omogućena za sve korisnike kojima je izrađen pretinac.

Gornji alati će nam omogućiti konfiguraciju objekata kao što su:

• pretinci: prosto rečeno, pretinac (engl. Mailbox) je kontejner asociran s korisničkim računom u kojem se pohranjuju poruke e-pošte, kalendar, kontakti i ostali korisnikovi podaci. Pretinac je pohranjen u Exchange bazi. Exchange korisnik mora imati izrađen pretinac kako bi mogao koristiti e-poštu.
• grupe: objekti namijenjeni masovnom slanju poruka e-pošte. Točan naziv za ovu vrstu grupa je distribucijske grupe (engl. Distribution Groups). S tim pojmom ste se susreli još na kolegiju Administracija operacijskih sustava. Tamo ste naučili da se korisnici grupiraju u sigurnosne grupe kojima je moguće postavljati dozvole pristupa i distribucijske kojima nije moguće postavljati dozvole pristupa. Distribucijske grupe sadrže korisničke račune i pojednostavljuju komunikaciju u situacijama kada, primjerice, želite članovima cijelog odjela tvrtke poslati obavijest e-poštom. U Exchange okruženju postoji i dinamička distribucijska grupa. Za razliku od „obične“ grupe dinamička nema fiksan popis članova. Dinamičkoj grupi se prilikom slanja poruke e-pošte svaki put iznova određuju članovi na osnovu zadanih kriterija (primjerice, trenutni članovi nekog odjela, djelatnici koji se nalaze na službenom putu i sl.). Dinamičke grupe su pogodne u okruženjima gdje je razmjerno velika fluktuacija djelatnika unutar tvrtke (prelasci u druge odjele, poslovnice i sl.).
• kontakti: objekti koji referenciraju korisnike izvan vaše Exchange (ili Exchange online) organizacije. Svaki kontakt ima eksternu adresu e-pošte.
• kvote: kao i kod datotečnog poslužitelja Exchange poslužitelj koristi diskovne kvote. Diskovne se kvote postavljaju korisnicima kako bi potrošnju diska održali u razumnim granicama. Kvote je moguće postaviti u tri razine. U prvoj razini se korisniku samo prikazuje upozorenje da je dostupni diskovni prostor pri kraju, u drugoj se korisniku onemogućuje slanje poruka e-pošte a u trećoj se onemogućuje slanje i primanje e-pošte.

DHCP ipv4 scope-advanced-split scope – add server x2 aktivacija scope-a kasnije

ipv4 – new superscope – activate    ipv4 – configure failover

DNSSEC – DNS – SERVERDC->Forward Lookup Zones -> desni klik DNSSEC – Sign the Zone

GPO – Computer-> Policies->Windows Setting->Name Resolution Policy -> Suffix „racunarstvo.edu“ + Enable DNSSEC + Require DNS clients to check that the name and address has been validated by the DNS server

Portovi PS – get-dnsserver + dnscmd /config /socketpoolsize 3000 – restart servisa

Cache  PS – set-dnsservercache –LockingPercent 75 – restart servisa

Izrada GlobalNameZone

PS – Add-DnsServerPrimaryZone –Name Alegebra.edu –ReplicationScope Forest
Set-DnsServerGlobalNameZone –AlwaysQueryServer $true
Add-DnsServerPrimaryZone – Name GlobalNames – ReplicationScope Forest

+host zapis i a zapis

iSCSI – configuration tab (kopirati string), dodati diskove -> add File and Storage Services-> File and iSCSI Services + Multipath I/O

SM konzola -> Task -> iSCSI virtual disk location .. next,next … Select a method to identify the initiator prozor IQN kopirati string + CHAP

Na drugom serveru -> iSCSI initiator Properties -> 1. Configuration – > CHAP, 2. Target server1.racunarstvo.edu“ -> Connect & Advanced: Enable CHAP log on

SM – File and Storage services -> Storage Pools -> New Storage Pool -> Virtual disk -> New virtual disk … next,next … ReFS & finish

DeDuplikacija ->AddRole – iSCSI -> Data Deduplication -> Finish, desni klik na volumen, configure Data DeDuplication. PS – Start-DedupJob –Volume F: -Type Optimization

NetworkLoadBalance – IIS + NLB -> IIS Default web site c:\website + desno providers NTLM move up
NLB klaster->Network Load Balacing Manager -> Cluster -> New, ime, ip, www, multicast. Rule remove, pa add 80, add 443. Desni klik na domenu -> Add host to cluster

DAC

Add role File Server resource Manager. GPO Computer -> Policy -> Admin Templates -> System -> KDC, KDC support for claims… Enable i always. Urediti odjel usera, dodati grupe

AD administrative center -> DAC -> Claim Type-> New -> department & Display name Odjel, niže add Uprava i Prodaja. Resource Properties Department i Confidentiality ENABLE & Department properties add Uprava.

Resource Property Lists, Global Resource Property Lists <- provjerit jesu ovdje Confidentiality i Department

File Server Resource Manager – Classification Management-> Classification Properties refresh-> Create Classification rule odabrati folder i string „Tajno“ & Evaluation Type -> Re-evaluate existing property values & uključiti Overwrite the existing value. Run Classification With All Rules Now

Properties na datoteku & Classification confidentiality, properties na folder i Classification Department

DAC – Create Access Rule -> Target Resource Edit, Central Access rule „Odjel“-> Add condition: Resource- Department-Equals-Value-Uprava , zatim dodati Authenticated users u permission. Add condition:

User-Odjel-Equals-Resource-Department

DAC – Create Access Rule -> Target Resource Edit, Central Access rule „Tajno“  Add Condition: Resource-Confidentiality-Equals-Value-High Permission na Authenticated modify, User-Odjel-Equals-Value-Uprava & Device-Group-Member of each-Value & dodati računala uprave

New-> Central Access Policy  „zastita“, Add „Odjel“, Add „Tajno“

GPO -> Computer -> Policies -> Windows Settings -> Security Settings -> File system -> central access policy Manage „Zastita“ Add

Advanced Security Settings for ShareDC. Kliknite na karticu Central Policy i zatim kliknite opciju Change -> Zastita.

Poruka: Computer Configuration-> Policies-> Administrative Templates-> System-> Access Denied Assistance

WorkFolders FileServerResourceManager & WorkFolders feature

PS – New-SelfSignedCertificate –DnsName „Serverdc.racunarstvo.edu“ – CertStoreLocation Cert:Localmachine\My <-kopirati Thumbprint

$cert= Get-Childitem –Path cert:\LocalMachine\My\OVDJE_ZALIJEPITE_OTISAK

Export-Certificate –Cert $cert –Filepath C:\Sharedc\Serverdc.p7b –Type P7B

CMD -> netsh http add sslcert ipport=0.0.0.0:443 certhash=OVDJE_ZALIJEPITE_OTISAK_CERTIFIKATA appid={CE66697B-3AA0-49D1-BDBD-A25C8359FD5D} certstorename=MY

WorkFolders -> Task ->  New Sync share, odabrati mapu, Add Svi_korisnici, Isključite opciju Automatically lock screen and require a password, create

GPO: User -> Policies -> Admin Temp-> Windows Components -> Work Folders (Specify WF settings – enabled, url: serverdc.racunarstvo.edu i Force Automatic setup)

Computer Configuration-> Policies-> Windows Settings-> Security Settings-> Public Key Policies – Trusted Root Certification Authorities -> Import „C:\Sahre\serverdc.p7b“ finish

http://blog.lukagros.com/2015/10/24/selfservice-active-directory-powershell-script/

http://kernelreloaded.com/five-steps-every-new-ubuntu-server-needs/

PCI-Z je odličan alat iza kojeg stoji domaći autor, Bruno Banelli. Služi nam za automatsko traženja drivera za nepoznati hardver. 🙂 Iznimno ga je jednostavno koristiti. Dovoljno je preuzeti odgovarajuću inačicu (riječ je od verziji za 32-bitne ili 64-bitne Windowse), pokrenuti ga i pričekati trenutak da PCI-Z izvuče identifikatore i u preglednoj listi prikaže sve PCI/PCI-E/PCI-X uređaje koje je prepoznao zahvaljujući bazi na koju se oslanja.

Download sa složbene stranice:
http://www.pci-z.com/

• PCI-Z 1.2

• Namjena: Prepoznat će neidentificirane PCI/PCI-E/PCI-X uređaje i olakšati pronalazak drivera
• Platforma: Windows 2000/XP/Vista/7/8
• Veličina: 765 kB

Microsoft Security Essential je antivirusni softver potpuno besplatan za preuzimanje i korištenje onima koji posjeduju legalnu verziju Windows XP, VISTA, Windows 7 ili 8 operativnih sistema.

Napravljen je kao alternativa besplatnim anitvirusnim alatima, ali se tokom rada pokazao boljim i manje zahtjevnim od mnogobrojnih „izvikanih“ rješenja. Pomaže prilikom zaštite od virusa, softvera za špijuniranje podataka i ostalog softvera koji može napraviti štetu na vašem računaru. Lakoća upotrebe, vrlo jednostavan i razumljiv korisnički interface uz vrlo efikasnu jezgru za prepoznavanje i uklanjanje virusa, predstavlja gotovo savršen izbor za kućne korisnike.
Instalacija softvera je vrlo jednostavna i zahtjeva jako malo vremena. Nakon što ste preuzeli odgovarajući paket softvera i pokrenuli instalaciju, softver će pokrenuti postupak provjere valjanosti operativnog sistema. Ukoliko je sa vašom licencom Windows OS-a sve u redu, slijedi malo duži korak koji se odnosi na „update“ baze virusa radi njihovog efikasnog prepoznavanja što omogućuje bezbolan postupak uklanjanja. Ovisno o kvaliteti i brzini internet veze ovaj korak traje najviše par minuta. Kada je baza osvježena i obogaćena podacima, potpisima i profilima novih virusa, biće vam ponuđena opcija da izvršite brzu provjeru (Quick Scan) stanja vašeg sistema. Ovo nije obavezan korak, ali se toplo preporučuje svim novoinstaliranim korisnicima.

U svakom slučaju godinama ga koristim, nikada problema, vrlo jednostavan i brz i uz sve to i besplatan. Također besplatan je i za tvrtke do 10 instalacija.