Uloge:

• Mailbox server: uloga koja direktno surađuje s Active Director imeničkim servisom, Client Access server ulogom. Mailbox server sadrži poštanske sandučiće za korisnike i na njemu se odvija obrada podataka u Exchange okruženjima. Ne komunicira direktno s klijentima.
• Client Access server: uloga koja vrši autentikaciju objekata koji pristupaju Exchange Mailbox Serveru. Također, djeluje kao proxy poslužitelj. Ne vrši obradu podataka u Exchange okruženju. Drugim riječima, nema mogućnost naknadno isporučiti e-poštu već ju nužno šalje Mailbox poslužitelju. Sva komunikacija s klijentima se odvija putem Client Access poslužitelja.
• Edge Transport server: uloga koja se implementira na rubne dijelove mreže i služi za isporuku i primanje poruka s Interneta. Također obnaša sigurnosne funkcije poput anti-virusne i antispam zaštite.

Alati za administraciju:

• Exchange Administrative Center: web konzola povezana s Exchange bazom. Namijenjena je osnovnoj (jednostavnoj) administraciji u scenarijima kada su potrebne izmjene (izrada, brisanje i sl.) malog broja objekata.
• Exchange Management Shell: linijsko sučelje (engl. Command Line Interface) namijenjeno administraciji Exchange Servera putem PowerShell komandleta. PowerShell ima značajnu ulogu u Exchange okruženjima. Znanja PowerShella iz prethodnih kolegija će nam ovdje biti od presudne važnosti. Koncept Exchange PowerShella je identičan onome u „klasičnom“ PowerShellu i svodi se na pronalazak i izvršavanje odgovarajućeg administracijskog komandleta.
• Outlook Web App: web konzola poznata pod skraćenim imenom (akronimom) OWA je pristupna točka korisnika do njihove e-pošte, kalendara i imenika. Pri instalaciji Exchange poslužitelja predefinirano je omogućena za sve korisnike kojima je izrađen pretinac.

Gornji alati će nam omogućiti konfiguraciju objekata kao što su:

• pretinci: prosto rečeno, pretinac (engl. Mailbox) je kontejner asociran s korisničkim računom u kojem se pohranjuju poruke e-pošte, kalendar, kontakti i ostali korisnikovi podaci. Pretinac je pohranjen u Exchange bazi. Exchange korisnik mora imati izrađen pretinac kako bi mogao koristiti e-poštu.
• grupe: objekti namijenjeni masovnom slanju poruka e-pošte. Točan naziv za ovu vrstu grupa je distribucijske grupe (engl. Distribution Groups). S tim pojmom ste se susreli još na kolegiju Administracija operacijskih sustava. Tamo ste naučili da se korisnici grupiraju u sigurnosne grupe kojima je moguće postavljati dozvole pristupa i distribucijske kojima nije moguće postavljati dozvole pristupa. Distribucijske grupe sadrže korisničke račune i pojednostavljuju komunikaciju u situacijama kada, primjerice, želite članovima cijelog odjela tvrtke poslati obavijest e-poštom. U Exchange okruženju postoji i dinamička distribucijska grupa. Za razliku od „obične“ grupe dinamička nema fiksan popis članova. Dinamičkoj grupi se prilikom slanja poruke e-pošte svaki put iznova određuju članovi na osnovu zadanih kriterija (primjerice, trenutni članovi nekog odjela, djelatnici koji se nalaze na službenom putu i sl.). Dinamičke grupe su pogodne u okruženjima gdje je razmjerno velika fluktuacija djelatnika unutar tvrtke (prelasci u druge odjele, poslovnice i sl.).
• kontakti: objekti koji referenciraju korisnike izvan vaše Exchange (ili Exchange online) organizacije. Svaki kontakt ima eksternu adresu e-pošte.
• kvote: kao i kod datotečnog poslužitelja Exchange poslužitelj koristi diskovne kvote. Diskovne se kvote postavljaju korisnicima kako bi potrošnju diska održali u razumnim granicama. Kvote je moguće postaviti u tri razine. U prvoj razini se korisniku samo prikazuje upozorenje da je dostupni diskovni prostor pri kraju, u drugoj se korisniku onemogućuje slanje poruka e-pošte a u trećoj se onemogućuje slanje i primanje e-pošte.